Presuda Murtić i Ćerimović protiv BiH odnosi se na žalbe dva aplikanta koji su se žalili na povredu člana 6. Konvencije i člana 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju zbog neizvršenja odluke Doma za ljudska prava (Dom) br. CH/00/5134 i dr. od 08.03.2002. godine. Tom odlukom Doma je organima vlasti bilo naloženo da utvrde vrijednost dionica aplikanata, da aplikantima izdaju pojedinačne dioničke certifikate i da ih kao dioničare registruju kod Komisije za vrijednosne papire, kako bi im omogućili da ostvare prava da kao dioničari učestvuju u rukovođenju privrednim društvom i raspodjeli dobiti.
Sud je u ovoj presudi utvrdio povredu člana 6. i člana 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju. Sud je utvrdio da je vremenski period unutar kojeg se odluka Doma nije izvršavala predugačak, te nije prihvatio argument tužene strane da su finansijske i pravne procedure bile u toj mjeri složene da bi opravdale tako dugo kašnjenje.
U odnosu na navodnu povredu člana 13. Konvencije, Sud nije smatrao da je potrebno ispitivati da li je u ovom slučaju došlo do povrede i ovog člana.
U pogledu pravične naknade, Sud je, oslanjajući se na svoju procjenu pravičnosti, na ime nematerijalne štete zbog dužine čekanja na provođenje odluke Doma dosudio aplikantima iznos od po 3.600 eura.
Prevod presude Murtić i Ćerimović protiv BiH je u toku. Presudu na engleskom jeziku možete preuzeti na stranici Evropskog suda za ljudska prava
http://hudoc.echr.coe.int/sites/eng/pages/search.aspx?i=001-111518
Presuda Đukić protiv BiH odnosi se na žalbu aplikanta zbog neizvršenja presude Općinskog suda u Bosanskoj Krupi od 25.3.2005. godine, kojom je aplikantu dosuđena dodjela zamjenskog stana, s obzirom da je stan nad kojim je imao stanarsko pravo uništen za vrijeme rata.
Sud je utvrdio da je došlo do povrede člana 6. i člana 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju.
Sud je odbacio kao nedopuštenu pritužbu aplikanta zbog povrede člana 8. iz razloga nekompatibilnosti s odredbama Konvencije prema članu 35. stav 3(a) i 4. Konvencije.
Aplikant je prvobitno podnio zahtjev da se izvrši presuda od 25.03.2005. godine, a kao alternativni zahtjev je zatražio isplatu iznosa od 57.208 KM, koji iznos navodno odgovara visini tržišne cijene stana, te 9.779,15 KM (5.000 eura) na ime nematerijalne štete.
Sud je odlučio da tuženoj Bosni i Hercegovini ostavi slobodu da izabere način na koji će ispuniti svoju obavezu po predmetnoj presudi Suda, ili dodjelom zamjenskog stana ili isplatom odgovarajuće kompenzacije. U pogledu nematerijalne štete Sud je aplikantu presudom dosudio iznos od 7.040,99 KM (3.600 eura).