U Bosni i Hercegovini Zakonom o zaštiti prava pripadnika nacionalnih manjina BiH  je prepoznato 17 nacionalnih manjina: Albanaci, Crnogorci, Česi, Italijani, Jevreji, Mađari, Makedonci, Nijemci, Poljaci, Romi, Rumuni, Rusi, Rusini, Slovaci, Slovenci, Turci i Ukrajinci.

Prema definiciji, nacionalna manjina je dio stanovništva – državljana Bosne i Hercegovine koji ne pripadaju ni jednom od tri konstitutivna naroda, a sačinjavaju je ljudi istog ili sličnog etničkog porijekla, iste ili slične tradicije, običaja, vjerovanja, jezika, kulture i duhovnosti i bliske ili srodne povijesti i drugih obilježja čime je osigurano u okviru bh zakonodavstva  osiguranje  osnovnih prava za pripadnike nacionalnih manjina. 

Obaveze organa vlasti u BiH prema Zakonu o zaštiti prava pripadnika nacionalnih manjina BiH propisuje, entitetima, kantonima, gradovima i općinama daljnje afirmiranje, institucionalnu zaštitu individulanih i kolektivnih prava pripadnika nacionalnih manjina, njihovu daljnju nacionalnu i građansku emancipaciju, integrisanje u sve normalne i legalne društvene procese, odnose i tokove, bez diskriminacije i istorijsku koegzistenciju, suživota sa pripadnicima i zajednicama konstitutivnih naroda, većinskih naroda u Bosnii i Hercegovini. 

1. Zakon o zaštiti prava pripadnika nacionalnih manjina u BiH (2003. godine) i dopune Zakona 
2. Zakon o zaštiti prava pripadnika nacionalnih manjina Republike Srpske (2005. godine)
3. Zakon o zaštiti prava pripadnika nacionalnih manjina u Federaciji BiH (2008. godine)
4. Zakon o zabrani diskriminacije (2009. godine) i dopunama Zakona (2016.)
   
5. Analiza usklađenosti zakonske regulative nižih nivoa vlasti sa Zakonom o zaštiti prava pripadnika nacionalnih manjina BiH i postojećih zakona za zaštitu prava pripadnika nacionalnih manjina na svim nivoima u BiH sa Okvirnom konvencijom za zaštitu nacionalnih manjina Vijeća Evrope 

2. MEĐUNARODNO ZAKONODAVSTVO 

1. Okvirna konvencije za zaštitu nacionalnih manjina Vijeća Evrope  (2000.godine)

Ratifikacijom ove Konvencije Bosna i Hercegovina je preuzela obavezu da će osigurati  prava pripadnika nacionalnih manjina  i  ostvarnje njihovih prava u skladu sa evropskim standardima iz oblasti ljudskih prava.

2. Evropska povelja o regionalnim ili manjinskim jezicima (2010.godine) 

Ratifikacijom ove Konvencije Bosna i Hercegovina je  preuzela značajne obavezu na očuvanju jezika, baštine, kulture i tradicije nacionalnih manjina koji žive u Bosni i Hercegovini, kao i na uspostavljanju strukturisane politke i preduzmanju fleksibilnih mjera za primjenu odredbi Povelje. 

Vijeće nacionalnih manjina su posebna savjetodavno tijela koja daju mišljenja, savjete i prijedloge Parlamentarnim/skupštinskim tijelima o svim pitanjima koja se tiču prava, položaja i interesa nacionalnih manjina u Bosni i Hercegovini. Također, Vijeća mogu delegirati stručnjake za rad ustavnopravnih komisija i Zajedničke komisije za ljudska prava. 

1. Vijeće za nacionalne manjine BiH, 
2. Savjet za nacionalne manjine Republike Srpske, 
3. Vijeće za nacionalne manjine Federacije BiH,  
4. Vijeće nacionalnih manjina Brčko distrika BiH;
5. Vijeće za nacionalne manjine Sarajevskog kantona , Tuzlanskog kantona i Unsko-sanskog kantona. 

DRŽAVNI KRITERIJUMI za praćenje i unapređenje provođenje dobijenih preporuka u vezi sa Okvirnom konvencijom za zaštitu nacionalnih manjina (FCNM) i Evropskom poveljom o regionalnim ili manjinskim jezicima (ECRML)

 - Okvirna konvencije za zaštitu nacionalnih manjina Vijeća Evrope