Iseljeništvo

Stanje bh. iseljeništva po državama

18.3.2016

AUSTRALIJA
AUSTRIJA
CRNA GORA
DANSKA
HRVATSKA
ITALIJA
KANADA
NIZOZEMSAKA
NORVEŠKA
NJEMAČKA
SJEDINJENE AMERIČKE DRŽAVE
SLOVENIJA
SRBIJA
ŠVEDSKA
ŠVICARSKA




AUSTRALIJA

Bosanskohercegovačko iseljeništvo u Australiji obuhvata ekonomsku emigraciju 70-tih godina prošlog stoljeća i noviju emigraciju koja je uselila za vrijeme i poslije rata 1992 - 95. godine, a koja čini veći dio ove populacije.

Podaci o broju bh. iseljenika u Australiji su različiti u zavisnosti od toga da li se odnose samo na iseljenike rođene u Bosni i Hercegovini, odnosno prvu generaciju iseljenika ili obuhvataju i procjene o drugoj i trećoj generaciji.

Procjenjuje se da u Australiji živi više od 50.000 bh. iseljenika i njihovih potomaka, od kojih oko 95% posjeduje državljanstvo Australije. S obzirom na to da Australija dozvoljava dvojno, pa i višestruko državljanstvo, bh. iseljenici koji steknu državljanstvo ove zemlje zadržavaju i državljanstvo Bosne i Hercegovine.
Ukupan broj iseljenika rođenih u BiH u Australiji je 34.470, a više od 50.000 sa potomcima sada živi u ovoj zemlji. Broj osoba rođenih u BiH, a koji žive u Australiji, povećava se od popisa do popisa, što ukazuje na činjenicu da je iseljavanje građana iz Bosne i Hercegovine u Australiju nastavljeno i nakon velikog talasa 90-tih godina prošlog stoljeća.

Status bh. iseljenika u Australiji je riješen skoro u potpunosti kroz sticanje australskog državljanstva, procenat ukupnog broja osoba bh. porijekla koje imaju i australsko državljanstvo je oko 95%, a manje od 5% bh. iseljenika boravi u Australiji na osnovu radne dozvole, odnosno odobrenog stalnog boravka.

Učenje maternjeg jezika je sastavni dio redovnog školskog programa u državnim školama Australije (časovi stranog jezika ili dopunske nastave), uz mogućnost izbora maternjeg jezika kao izbornog predmeta u zadnje dvije godine dvanaestogodišnje osnovne i srednje škole. 

Bosanski, srpski i hrvatski jezik u Australiji su tretirani na isti način kao i drugi predmeti, odnosno kao i drugi jezici imigranata u toj zemlji.

Osim mogućnosti učenja maternjeg jezika u redovnim australskim školama (program koji pomaže Vlada Australije), dopunska nastava na maternjem jeziku za djecu iz BiH organizirana je u svim zajednicama bh. iseljenika, a izvodi se u sklopu državnih škola ili bh. zajednica i udruženja.

Bosanskohercegovačka dijaspora u Australiji je prilično dobro organizirana i posvećena promociji interesa BiH, očuvanju jezika, kulture i identiteta, i održavanju veza sa matičnom zemljom. Postoji mnoštvo kulturnih, sportskih i vjerskih organizacija, škola, klubova i društava širom države koje okupljaju Bosanskohercegovačke iseljenike u Australiji. 

Najdominantniji oblik organiziranja iseljenika porijeklom iz BiH u Australiji je u okviru nacionalnih i vjerskih zajednica zavisno od njihovog etničkog, odnosno vjerskog identiteta.

Između BiH i Australije na snazi je ukupno sedam bilateralnih sporazuma, koji su preuzeti sukcesijom od bivše SFRJ, a inicirani su pregovori o zaključivanju više bilateralnog sporazuma  u oblastima značajnim za bh. iseljenike u Australiji.


AUSTRIJA

Republika Austrija je, nakon Njemačke, druga država u Evropi prema brojnosti iseljenika porijeklom iz Bosne i Hercegovine, što bh. iseljenike svrstava među četiri najbrojnije useljeničke grupe u Republici Austriji. Od oko 135.000 bh. iseljenika, najveći broj živi u Beču, Štajerskoj i Gornjoj Austriji. 

Status iseljenika porijeklom iz BiH u Republici Austriji u potpunosti je riješen kroz sticanje austrijskog državljanstva, te dozvole stalnog ili ograničenog boravka. Pošto Austrijski Zakon o državljanstvu, u principu, ne dozvoljava dvojno državljanstvo, procjenjuje se da je oko 40%  bh. iseljenika u Austriji uzelo austrijsko državljanstvo.

Bosanskohercegovački iseljenici su odlično integrirani u austrijsko društvo i veoma cijenjeni na tržištu rada sa visokom stopom zaposlenosti u odnosu na ukupnu stopu zaposlenosti drugih imigrantskih grupa u Austriji.

Prema zvaničnim podacima, Austrija je među vodećim državama po broju studenata iz Bosne i Hercegovine i spada u države sa najbolje organiziranom nastavom maternjeg jezika za djecu stranog porijekla u okviru redovnih škola, tako da je nastava za srpski, hrvatski i bosanski jezik organizirana u okviru redovnog obrazovnog sistema.  

U skladu s tim, Savezno ministarstvo za obrazovanje, umjetnost i kulturu Republike Austrije utvrđuje program nastave maternjeg jezika, odobrava udžbenike, te zapošljava i plaća nastavnike za izvođenje ove nastave.

Na inicijativu Ambasade BiH, u Beču je osnovan Savez udruženja i građana Bosne i Hercegovine u Republici Austriji, kao krovna, multietnička organizacija iseljenika iz Bosne i Hercegovine u čiji rad su bili uključeni bh. iseljenici iz svih konstitutivnih i manjinskih naroda koji žive u Austriji. Međutim, kao i u svim drugim državama, tako je i u Republici Austriji bh. iseljeništvo organizirano najvećim dijelom na nacionalnoj i etničkoj osnovi, mada postoji određen broj udruženja koja su registrirana kao multietnička. 

Bosna i Hercegovina i Republika Austrija zaključile su 15 bilateralnih sporazuma, od kojih su posebno značajni za bh. iseljeništvo:
- Ugovor s Republikom Austrijom o zajedničkim mjerama i aktivnostima na dobrovoljnom povratku državljana BiH koji su prognani usljed rata;
- Protokol o provođenju Sporazuma o socijalnom osiguranju između BiH i Austrije;
- Sporazum između BiH i Austrije o socijalnom osiguranju;
- Protokol o razmjeni ratifikacionog instrumentarija o socijalnom osiguranju između Republike Austrije i BiH;
- Sporazum o readmisiji između BiH i Republike Austrije - nije ratifikovan);
- Konvencija između Republike Austrije i Bosne i Hercegovine o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja u pogledu poreza na dohodak i imovinu.

Na snazi su i Bilateralni sporazumi koje je BiH sukcesijom preuzela od SFRJ, a koji su od značaja za bh. iseljeništvo:
- Sporazum o saradnji u oblasti kulture, nauke i prosvjete između Jugoslavije i Austrije;
- Sporazum između SFRJ i Vlade R Austrije o ekvivalenciji svjedočanstava o završnom ispitu za srednje škole;
- Program primjene Sporazuma između Vlade SFRJ i SV R Austrije o saradnji u oblasti kulture, nauke i prosvjete;
- Sporazum između Vlade SFRJ i R Austrije o ekvivalencijama u univerzitetskim oblastima;
- Četvrti program primjene Sporazuma između SIV-a SFRJ i Vlade R Austrije o saradnji u kulturi, nauci i obrazovanju.

" src="/CuteSoft_Client/CuteEditor/Images/anchor.gif">" src="/CuteSoft_Client/CuteEditor/Images/anchor.gif">" src="/CuteSoft_Client/CuteEditor/Images/anchor.gif">
CRNA GORA

Prema dostupnim podacima u Crnoj Gori ima oko 21.800 iseljenika bosanskohercegovačkog porijekla, od čega ih je 5.209 sa državljanstvom BiH, što BiH stavlja na drugo mjesto (iza Srbije sa 55.560) prema broju migranata u Crnoj Gori.

Bosanskohercegovački iseljenici imaju riješen status u Crnoj Gori kroz sticanje državljanstva ove zemlje, stalni ili privremeni boravak radi zapošljavanja, sezonskog rada ili obrazovanja.

Prema objavljenim statističkim podacima poslednjeg popisa stanovništva, u Crnoj Gori živi 5.209 bh. iseljenika koji imaju državljanstvo BiH, međutim, nisu dostupni precizni podaci o statusu i strukturi migranata iz BiH, odnosno precizniji podaci o iseljenicima iz BiH i njihovim potomcima.

Kada je su u pitanju maternji jezici, u Crnoj Gori se, prema rezultatima popisa iz 2011. godine, oko pola miliona stanovnika izjasnilo da su im maternji jezici crnogorski i srpski, oko 33.000 da im je maternji jezik bosanski, oko 2.800 hrvatski, oko 12.500 srpskohrvatski, a oko 25.000 stanovnika odbilo se izjasniti po ovom pitanju. Osim crnogorskog, kao službenog jezika, i ćiriličnog i latiničnog pisma koji su ravnopravni prema Ustavu Crne Gore, u službenoj upotrebi su srpski, bosanski, albanski i hrvatski jezik, tako da bh. iseljenici u Crnoj Gori nemaju potrebe za organiziranje dopunske nastave na maternjem jeziku. 

Iseljenici iz Bosne i Hercegovine organizirani su u Crnoj Gori u okviru udruženja sa političkim, građanskim, nacionalnim i vjerskim predzakom. Ova udruženja okupljaju pripadnike manjinskih naroda u Crnoj Gori u širem smislu, uključujući i zainteresirane osobe porijeklom iz BiH.

Između BiH i Crne Gore zaključen je Bilateralni Sporazum o obrazovnoj saradnji između Vijeća ministara BiH i Vlade Republike Crne Gore, a Sporazumom o pitanju sukcesije bivše SFRJ – „Međunarodni ugovori“, potpisale su sve ranije republike SFRJ (danas suverene države) u Beču 2001. godine – koji se odnosi na pitanja nasljedstva SFRJ svrstana i regulirana kroz ukupno sedam aneksa sporazuma: Aneks „A“ o pokretnoj i nepokretnoj državnoj imovini; Aneks „B“ o diplomatskoj i konzularnoj imovini, Aneks „C“ o finansijskim potraživanjimia i dugovanjima, Aneks „D“ o arhivskoj građi, Aneks „E“ o penzijama, Aneks „F“ o ostalim pravima, koristima i dugovanjima, te Aneks „G“ o privatnoj svojini i stečenim pravima.


DANSKA

Procjenjuje se da u Kraljevini Danskoj živi između 24.000 i 28.000 bh. iseljenika i njihovih potomaka, uključujući i one koji su u Dansku stigli ranih sedamdesetih godina prošlog stoljeća, te osobe koje su stigle tokom rata u BiH i kasnije na osnovu zahtjeva za spajanje porodica.

Prvi talas migracije iz bivše Jugoslavije u Dansku bio je šezdesetih godina. Tada je Danska, od zemlje koja se isključivo bavila poljoprivredom, počela intenzivno da razvija industrijsku proizvodnju, zbog čega im je nedostajala radna snaga. Drugi veliki talas migracije dešava se početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, kad se u Dansku, koja je tada imala veoma otvorenu migracionu politiku, sliva veći broj imigranata, odnosno tražitelja azila iz ratnih područja bivše Jugoslavije, posebno iz BiH (registrirana su ukupno 18.383 zahtjeva za azil koje su podnijeli državljani BiH nadležnim institucijama Danske). 
Treći, prema procjenama veoma skroman talas takozvane „intelektualne migracije“ iz BiH, karakterističan je za prvu deceniju ovog milenija, kada u Dansku dolazi jedan broj stručnjaka iz BiH i šire regije, i to iz onih oblasti koje su u toj zemlji deficitarne (ljekari, inžinjeri, stručnjaci za informaciono-komunikacijsku tehnologiju, itd.).

Prema podacima Ureda za statistiku Danske, ukupan broj osoba porijeklom iz BiH u toj zemlji je 22.401, od kojih je 11.438 (51%) steklo dansko državljanstvo, a ostalih 49% bh. iseljenika i njihovih potomaka rođenih u Danskoj 10.963 imaju državljanstvo Bosne i Hercegovine.

Iseljenici iz BiH spadaju u najbolje integrirane imigrante i žive širom Danske, a najveći broj živi u Alborgu, Odensu, Kopenhagenu, te općinama Kolding, Horsens, Vejle, Esbjerg, Niborg i Slagelse. 

Prema podacima danskih institucija oko 520 osoba bh. porjekla je iskoristilo dansku finansijsku pomoć za dobrovoljni povratak u BiH.

U Danskoj djeluje niz klubova, udruženja i organizacija iseljenika iz Bosne i Hercegovine. Neki od njih, uključujući i vjerska i druga udruženja, osim iseljenika iz susjednih država, okupljaju i iseljenike iz Bosne i Hercegovine. Aktivnosti ovih organizacija usmjerene su, najvećim djelom, na oblast njegovanja kulture i tradicije bh. naroda, očuvanja maternjeg jezika, i na humanitarne aktivnosti. U Danskoj djeluje i Bosanskohercegovačko-danski akademski klub, osnovan radi umrežavanja stručnjaka, umjetnika, naučnika bh. i danskog porijekla.

Između BiH i Danske je zaključen Bilateralni sporazum o unaprjeđenju i zaštiti investicija između BiH i Kraljevine Danske, a na snazi su i Bilateralni sporazumi preuzeti sukcesijom bivše SFRJ;
- Konvencija o socijalnom osiguranju s Kraljevinom Danskom, s Protokolom; 
- Sporazum o kulturnoj saradnji između Jugoslavije i Kraljevine Danske;
- Sporazum između SFRJ i Kraljevine Danske o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja dohotka i imovine;
- Sporazum o privrednoj, industrijskoj i tehničkoj saradnji između SIV SFRJ i Vlade Kraljevine Danske.


HRVATSKA

Vrlo je teško dati tačan broj bh. iseljenika u Republici Hrvatskoj iz više razloga, a prvenstveno zbog nedostupnosti podataka o broju dvojnih državljana Hrvatske i Bosne i Hercegovine, kao i promjene metodologije popisa stanovništva u Hrvatske.

Prema popisu stanovništva iz 2011. godine, u Republici Hrvatskoj registrirane su 6.733 osobe koje imaju samo državljanstvo Bosne i Hercegovine. S obzirom na to da Bosna i Hercegovina i Republika Hrvatska imaju zaključen Ugovor o dvojnom državljanstvu, postoji veliki broj dvojnih državljana i nije dostupan precizan podatak o broju osoba sa dvojnim, odnosno hrvatskim i bh. državljanstvom koje trenutno žive u Hrvatskoj.

Statistički podaci Republike Hrvatske sa popisa iz 2001. godine prikazuju i stanovništvo doseljeno iz Bosne i Hercegovine u Republiku Hrvatsku od 1991. do 2001. godine. U ovom periodu iz BiH u Hrvatsku doselile su 189.093 osobe. Republika Hrvatska je na popisu stanovništva 2001. godine utvrdila da 201.572 njena stanovnika od čega 189.015 Hrvata imaju prebivalište u Bosni i Hercegovini.

Od ukupnog broja Hrvata, Srba, Bošnjaka i drugih narodnosti, te od ukupnog broja osoba koje su se izjasnile samo u smislu vjerske pripadnosti, iz objavljenih podataka nije moguće utvrditi koliko ih je porijeklom iz Bosne i Hercegovine, bez obzira na njihov sadašnji status u Republici Hrvatskoj.

S obzirom na to da BiH i Hrvatska imaju zaključen Ugovor o dvojnom državljanstvu, status iseljenika iz Bosne i Hercegovine u Hrvatskoj je riješen, u najvećem broju slučajeva, kroz sticanje hrvatskog državljantva, oni ostvaruju prava kao i svi ostali državljani Hrvatske. 

U Republici Hrvatskoj su, osim drugih organizacija, aktivna i udruženja koja djeluju kao podružnice organizacija čije je sjedište u BiH, poput KUD „Napredak“, KUD „Preporod“ i dr. Također, određen broj Srba porijeklom iz BiH organiziran je u okviru Srpske pravoslavne crkve i ostalih udruženja koja okupljaju Srbe iz Republike Srbije i šire regije. Prema podacima koji su nam dostupni, većina bh. iseljenika u Republici Hrvatskoj organizirana je u klubove i udruženja sa vjerskim i etničkim predznakom.

Između BiH i Hrvatske zaključeni su bilateralni sporazumi:
- Ugovor između Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske o dvojnom državljanstvu;
- Ugovor između Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske o izmjeni Ugovora između RBiH i Vlade RH o poticanju i uzajamnoj zaštiti ulaganja;
- Ugovor o socijalnom osiguranju između BiH i R. Hrvatske;
- Sporazum između Vijeća ministara BiH i Vlade R. Hrvatske o saradnji u predaji i prihvatu osoba čiji je boravak nezakonit;
- Sporazum između Vijeća ministara BiH i Vlade Republike Hrvatske o povratku izbjeglih osoba iz BiH i RH;
- Sporazum o uspostavljanju međudržavnog vijeća za saradnju između BiH i RH;
- Ugovor između Vijeća ministara Bosne i Hercegovine i Vlade Republike Hrvatske o naučnoj i tehnološkoj suradnji;
- Ugovor između Vijeća ministara Bosne i Hercegovine i Vlade Republike Hrvatske o kulturnoj, prosvjetnoj i sportskoj saradnji;
- Ugovor između Vlade RBiH i Vlade RH o poticanju i uzajamnoj zaštiti investicija;
- Ugovor između Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja u odnosu na poreze na dohodak i imovinu.
 
Na snazi su i Sporazumi o pitanju sukcesije bivše SFRJ – „Međunarodni ugovori“, koji su potpisale sve ranije republike SFRJ (danas suverene države) u Beču 2001. godine – koji se odnosi na pitanja nasljedstva SFRJ svrstana i regulirana kroz ukupno sedam aneksa sporazuma: Aneks „A“ o pokretnoj i nepokretnoj državnoj imovini; Aneks „B“ o diplomatskoj i konzularnoj imovini, Aneks „C“ o finansijskim potraživanjimia i dugovanjima, Aneks „D“ o arhivskoj građi, Aneks „E“ o penzijama, Aneks „F“ o ostalim pravima, koristima i dugovanjima, te Aneks „G“ o privatnoj svojini i stečenim pravima.


ITALIJA

U Republici Italiji živi oko 40.000 bh. iseljenika. Od 2002. do 2011. godine imigriralo je više od 14.000 osoba. Najveći broj bh. iseljenika raspoređen je u pokrajinama: Veneto (9.307), Lombardija (5.168), Friuli Julijska Krajina (3.957), Lacio (3. 333), Emilija Romana (2.885) i Piemont (2.122). Prema nepotpunim podacima EUROSTAT-a, od 1991. do 2011. godine 3.642 državljanina BiH su stekli italijansko državljanstvo. 

Bosanskohercegovački državljani u Republici Italiji borave na osnovu više vrsta boravišnih dozvola. Izvor ove informacije je Nacionalni institut za statistiku Italije, koji vodi evidenciju u saradnji sa italijanskim policijskim stanicama koje izdaju dozvole boravka u Italiji za strance.  Nacionalni institut za statistiku Italije objavio je da je, zaključno s januarom 2009. godine, u Italiji živjelo ukupno 29.066 bh. državljana.

Status građana bosanskohercegovačkog porijekla riješen je, uglavnom, putem legalnih stalnih i privremenih dozvola boravka i sticanjem italijanskog državljanstva. 

Bosanskohercegovački iseljenici u Italiji organizirani su okviru nekoliko udruženja i vjerskih organizacija. Ove organizacije angažirane su u brojnim aktivnostima sa različitim kulturnim sadržajima, a posebno u obasti promocije Bosne i Hercegovine i njene kulture. Dio iseljenih građana BiH uključen je u rad organizacija Republike Srbije i Republike Hrvatske.

Između BiH i Italije na snazi je 129 bilateralnih sporazuma, od kojih je većina preuzeta sukcesijom bivše SFRJ. Bilateralnih sporazumi koje su zaključile BiH i Italija, a od značaja su za bh. iseljeništvo:
- Memorandum o razumijevanju između Vijeća ministara Bosne i Hercegovine i Vlade Republike Italije o saradnji malih i srednjih preduzeća;
- Sporazum o saradnji u oblasti obrazovanja, kulture i sporta između Vijeća ministara Bosne i Hercegovine i Vlade Republike Italije;
- Sporazum između BiH i Vlade Italije o unapređenju i zaštiti investicija;
- Memorandum o razumijevanju o bosansko-italijanskoj naučnoj saradnji;
- Ugovor između Vijeća ministara BiH i Vlade Republike Italije o prihvatu osoba čiji je boravak nezakonit – mapa 280 (readmisija).

Bilateralni sporazumi preuzeti sukcesijom od značaja su za bh. iseljeništvo:
- Konvencija o socijalnom osiguranju s Italijom, s Opštim protokolom; 
- Administrativni sporazum za primjenu Konvencije o socijalnom osiguranju između Jugoslavije i Italije;
- Odobrenje Sporazuma između Jugoslavije i Italije o regulisanju međusobnih obaveza iz socijalnog osiguranja;
- Konvencija o socijalnom osiguranju između Jugoslavije i Italije;
- Sporazum između Jugoslavije i Italije o informativnim ustanovama;
- Sporazum između Jugoslavije i Italije o uzajamnom priznavanju završnih svjedočanstava obrazovanja radi prijema na univerzitete i visoke škole;
- Sporazum u oblasti kulture između Vlade FNRJ i Vlade Italije;
- Sporazum u oblasti kulture između Vlade Jugoslavije i Vlade Italije;
- Sporazum između Jugoslavije i R Italije o produženju važnosti roka za nostrifikaciju diploma;
- Sporazum između SFRJ i R Italije o uzajamnom priznavanju diploma i stručnih naziva stečenih na univerzitetu i ustanovama visokoškolskog obrazovanja;
- Sporazum o naučnoj i tehničkoj saradnji između vlada SFRJ i R Italije;
- Sporazum o privrednoj, industrijskoj i tehničkoj saradnji između Jugoslavije i Italije;
- Sporazum o naučno-tehničkoj saradnji između Jugoslavije i Italije;
- Sporazum o tehničkoj saradnji između FNRJ i R Italije;
- Turistički sporazum između Jugoslavije i Italije;
- Sporazum između SFRJ i R Italije o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja u odnosu na poreze na dohodak i imovinu.


KANADA

Nema dostupnih zvaničnih podataka o ukupnom broju bh. iseljenika u Kanadi, uključujući i one koji su rođeni u ovoj zemlji, a čiji su roditelji porijeklom iz BiH. 
Prema podacima Ureda za statistiku Kanade o državljanstvu stanovništva, ukupan broj prve generacije bh. iseljenika, odnosno, osoba rođenih u BiH u Kanadi je 39.150. Ovaj broj ne obuhvata drugu, treću i ostale generacije iseljenika bh. porijekla koje su rođene u Kanadi i time stekle državljanstvo Kanade.

Od ukupnog broja stanovnika Kanade koji su rođeni u BiH, njih 33.770 stekli su kanadsko državljanstvo, od kojih 4.585 osoba ima dvojno državljanstvo. Iz statističkih podataka je vidljivo da 5.380 osoba rođenih u BiH još nema kanadsko državljanstvo, te se može pretpostaviti da u ovoj zemlji borave na osnovu drugih legalnih odobrenja.

Osim navedenog broja osoba koje su se izjasnile da imaju bosanski etnički identitet kao primaran ili kao jedan od etničkih identiteta, može se pretpostaviti i da su neke osobe, koje se izjašnjavaju da je njihov identitet višeslojan (posebno iz kategorije ispitanika koji su odgovorili da imaju višestruko etničko porijeklo ili da imaju jugoslovensko etničko porijeklo) porijeklom iz BiH. Taj broj, međutim, na osnovu dostupnih statističkih podataka Ureda za statistiku Kanade, nije moguće sa sigurnošću utvrditi.

Status bosanskohercegovačkih iseljenika u Kanadi skoro je u potpunosti riješen kroz sticanje kanadskog državljanstva, te boravišne i radne dozvole. S obzirom na to da Zakon o državljanstvu Kanade priznaje dvojno i višestruko državljanstvo, bh. iseljenici kod sticanja kanadskog zadržavaju državljanstvo Bosne i Hercegovine. Za podnošenje prijave za kanadsko državljanstvo neophodno je živjeti u ovoj zemlji sa stalnom boravišnom dozovlom najmanje tri godine.
Kada je u pitanju stalna dozvola boravka u Kanadi, osobe koje imaju ovu dozvolu, kao i članovi njihovih porodica koji o njima ovise, imaju pravo:
- na uživanje većine socijalnih prava koja uživaju i državljani Kanade, uključujući pravo na zdravstvenu zaštitu;
- da žive, rade ili studiraju bilo gdje u Kanadi;
- da se prijave za državljanstvo Kanade;
- pravo na zaštitu u okviru kanadskih zakona i Povelje o pravima i slobodama.

Stalna dozvola boravka omogućava život u Kanadi, ali pritom postoji vremensko ograničenje za boravak izvan zemlje. Naime, da bi neka osoba zadržala dozvolu stalnog boravka, mora živjeti u Kanadi najmanje dvije godine unutar petogodišnjeg perioda.

Privremena dozvola boravka podrazumijeva izdavanje takve radne ili studentske vize stranim državljanima u Kanadi, te privremeni status za tražitelje međunarodne zaštite, odnosno izbjeglički status do rješenja zahtjeva.

Nastava u dopunskim školama za djecu bh. iseljenika organizirana je u okviru klubova i udruženja (uglavnom vjerskih) i finansiraju je roditelji, odnosno članovi udruženja. Ambasada BiH u Otavi ne raspolaže podacima o broju dopunskih škola za djecu bh. iseljenika u Kanadi, niti broju djece bh. porijekla obuhvaćene dopunskim obrazovanjem na bosanskom, srpskom i/ili hrvatskom jeziku u tim školama. Međutim, vidljivo je iz statističkih podataka Vlade Kanade da rapidno opada broj pripadnika druge, a posebno treće i narednih generacija migranata čiji su maternji jezici bosanski, srpski i hrvatski, te srpskohrvatski iz bivše Jugoslavije.

Iseljenici bosanskohercegovačkog porijekla, kao i u drugim zemljama prijema, i u Kanadi su u najvećoj mjeri okupljeni u organizacijama sa vjerskim predznakom. Također, pripadnici različitih etničkih grupa iz bivše Jugoslavije i u Kanadi se, kao i u drugim većim zemljama prijema, okupljaju, između ostalog i u udruženjima država koje su susjedne njihovoj zemlji porijekla.

Prema podacima Ministarstva vanjskih poslova BiH, između BiH i Kanade na snazi je ukupno 16 bilateralnih sporazuma, od kojih je 15 preuzeto sukcesijom od bivše Jugoslavije. Samo je jedan sporazum o reprogramiranju dugova zaključen sa BiH.

Ostalih 15 bilateralnih sporazuma između BiH i Kanade odnose se na pravnu pomoć, trgovinu, zaštitu investicija, filmsku i video produkciju, poljoprivredu, vize, vazdušni saobraćaj, te nauku i tehnologiju.


NIZOZEMSKA

U Kraljevini Nizozemskoj živi 25.440 bosanskohercegovačkih iseljenika, od kojih je većina stekla nizozemsko državljanstvo, a  2.374 posjeduje samo državljanstvo Bosne i Hercegovine. 

Podaci o imigrantima, prema državljanstvu Bosne i Hercegovine, se vode tek od 1996. godine, pa je izvjesno da je značajan broj bh. iseljenika registriran i u kategoriji „državljani bivše Jugoslavije“.

Prema podacima Agencije za statistku Nizozemske, u Kraljevini Nizozemskoj 2011. godine je boravilo ukupno 53.000 osoba porijeklom iz bivše Jugoslavije, od čega 48% ili 25.440 osoba porijeklom iz Bosne i Hercegovine, 19% porijeklom iz Srbije i 11% porijeklom iz Hrvatske. Evidentno je da se jedan broj osoba bosanskohercegovačkog porijekla, posebno penzionera, u međuvremenu vratio u BiH. 

Status bh. iseljenika u Nizozemskoj je, u najvećem broju slučajeva, riješen kroz sticanje državljanstva te zemlje, stalne i privremene boravišne dozvole, te na druge legalne načine. Osobama, kojima je priznat status izbjeglica iz humanitarnih razloga na osnovu njihovog zahtjeva za azil u Nizozemskoj, dozvoljen je privremeni boravak u trajanju od godinu dana.

Nakon tri godine provedene u statusu ovakve privremene zaštite, izbjeglice se mogu prijaviti za stalnu dozvolu boravka.

Učenje maternjeg jezika za djecu bh. iseljenika nije omogućeno u okviru nizozemskih škola niti su podržane aktivnosti organizacija bh. iseljenika u tom pravcu.

U Nizozemskoj djeluje niz klubova, udruženja i organizacija iseljenika iz BiH. Određena vjerska i druga udruženja, koja okupljaju iseljenike iz Srbije i Hrvatske, također, okupljaju i zainteresirane bh. iseljenike Srbe i Hrvate iz Bosne i Hercegovine.

Između BiH i Kraljevine Nizozemske zaključeni su bilateralni sporazumi, ili preuzeti sukcesijom a od značaja su za bh. su iseljeništvo:
- Sporazum o kulturnoj saradnji između Kraljevine Nizozemske i SFRJ;
- Konvencija između Kraljevine Nizozemske i SFRJ o socijalnom osiguranju;
- Administrativni aranžman u vezi sa modalitetima primjene Konvencije o socijalnom osiguranju;
- Konvencija između Kraljevine Nizozemske i SFRJ o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja u odnosu na poreze na dohodak i na imovinu sa Protokolom;
- Sporazum o podsticanju i recipročnoj zaštiti investicija između Kraljevine Nizozemske i BiH;
- Konvencija o socijalnom osiguranju između SFRJ i Kraljevine Nizozemske;
- Sporazum između SFRJ i Kraljevina Nizozemske o tehničkoj saradnji u cilju stvaranja uslova za povećanje zaposlenosti u privredno nedovoljno razvijenim područjima Jugoslavije;
- Ugovor između SFRJ i Kraljevine Nizozemske o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja u odnosu na poreze na dohodak i na imovinu, sa Protokolom;
- Sporazum o kulturnoj saradnji između Jugoslavije i Nizozemske;
- Sporazum između vlada Jugoslavije i Nizozemske o regulisanju zapošljavanja jugoslovenskih radnika u Nizozemskoj;


NORVEŠKA

U Kraljevini Norveškoj živi 16.613 bh. iseljenika i njihovih potomaka, od kojih je skoro 90% steklo norveško državljanstvo. Bosanskohercegovački iseljenici su dobro integrirani u Norveškoj, što potvrđuju visoki procenti njihove zaposlenosti, obrazovanja i životnog standarda. 

Prema podacima Centralnog statističkog ureda Norveške iz 2013. godine, u toj zemlji je registrirano 16.613 osoba porijeklom iz Bosne i Hercegovine, od kojih su 13.232 rođene u BiH, a 3.381 su rođene u Norveškoj, čiji su roditelji rođeni u Bosni i Hercegovini. Osim toga, u Norveškoj su rođene i 1.124 osobe kojima je jedan roditelj porjeklom iz BiH, a jedan iz Norveške. Većina bh. useljenika porjeklom iz BiH u Norvešku su došli kao izbjeglice u toku rata 1992 - 1995. godine, najveći broj 6.215 je registrovan 1993. godine.

Prema podacima Centralnog ureda za statistiku Kraljevine Norveške, od 1992. do 2012. godine ukupno 10.399 državljana Bosne i Hercegovine steklo je (i) državljanstvo Norveške naturalizacijom, a zbog visoke cijene odricanja od bh. državljanstva, iseljenicima iz BiH je omogućeno sticanje državljanstva Norveške, uz zadržavanje i bh. državljansta. 

Kroz različite programe podrške oko 3.500 osoba bh. porijekla vratilo se u BiH iz Norveške, a njihov povratak je bio najintenzivniji od 1996. do 2001. godine.

Useljenici iz BiH nastanjeni su u skoro svim dijelovima Norveške, u 269 od ukupno 428 općina, za razliku od drugih useljeničkih grupa koje su uglavnom skoncentrirane u Oslu glavnom gradu Kraljevine Norveške, i predstavljaju najveću useljeničku grupu sa prostora Evrope iz zemalja koje nisu članice EU, odnosno sa prostora bivše Jugoslavije.

Status bh. iseljenika u Norveškoj riješen je, najvećim djelom, kroz sticanje norveškog državljanstva, te druge oblike legalnog boravka. Bh. iseljenici u Norveškoj su organizirani u organizacije i udruženja, a okupljaju se i oko vjerskih zajednica, veliki broj angažiran je u organizacijama mladih, žena, strukovnim udruženjima, te humanitarnim organizacijama profiliranim za pomoć ugroženim kategorijama stanovništva u BiH.

Učenje maternjeg jezika omogućeno je u okviru redovnih norveških škola, ali s ciljem bolje integracije u norveško društvo, tako da učenje maternjeg jezika u okviru iseljeničkih organizacija i zajednica ima veliki značaj. 

Prema podacima Ministarstva vanjskih poslova Bosne i Hercegovine, na snazi je ukupno 18 bilateralnih sporazuma između Bosne i Hercegovine i Kraljevine Norveške, od čega su samo jedan (o readmisiji) potpisale BiH i Norveška, a ostali su preuzeti sukcesijom bivše SFRJ - od posebnog značaja za bh. iseljeništvo su:
- Sporazum između Vijeća ministara BiH i Vlade Kraljevine Norveške o readmisiji vlastitih državljana i državljana trećih zemalja;
- Konvencija između SFRJ i Kraljevine Norveške o socijalnom osiguranju, sa protokolima;
- Sporazum između SFRJ i Kraljevine Norveške o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja u odnosu na poreze na dohodak i imovinu;
- Sporazum o kulturnoj saradnji između FNRJ i Kraljevine Norveške;
- Sporazum između Jugoslavije i Norveške o recipročnom priznanju diplomatskokonzularne forme braka.


NJEMAČKA

Savezna Republika Njemačka je, država sa najvećim brojem bh. iseljenika u Evropi sa više od 220.000 osoba bh. porijekla. Savezni ured za statistiku Savezne Republike Njemačke je 2011. godine objavio da ukupan broj osoba porijeklom iz Bosne i Hercegovine u Njemačkoj iznosi 228.000. Prema definiciji Ureda za statistiku Njemačke, osobe sa „migrantskim porijeklom" su svi imigranti koji su nakon 1949. godine došli na sadašnji teritorij Savezne Republike Njemačke, te stranci rođeni u Njemačkoj, odnosno svi Nijemci rođeni u Njemačkoj čiji su jedan ili oba roditelja imigranti ili stranci.

Prema ovoj definiciji, broj od 228.000 osoba porijeklom iz BiH uključuje sve osobe porijeklom iz Bosne i Hercegovine koje su rođene u BiH ili u Njemačkoj, sa ili bez bh. državljanstva, koje su same imigrirale u Njemačku ili im je jedan od roditelja imigrant iz BiH. Od 228.000, njih 155.000 „ima migrantsko iskustvo“, što znači da su oni sami imigranti, dok ostatak od 73.000 osoba bh. porijekla predstavlja drugu generaciju bh. iseljenika rođenih u Njemačkoj.

Njemačka je država sa najvećim brojem osoba koje su se odrekle državljanstva BiH, jer zakonodavstvo te zemlje, uz manje izuzetke, kod sticanja njemačkog, nalaže obavezno odricanje od matičnog državljanstva. 

U okviru „Plave karte EU“, koja je Njemačkoj uvedena 2012. godine, olakšano je useljavanje i zapošljavanje visokokvalificiranih doseljenika inženjera, informatičara, matematičara, naučnika, doktora medicinskih nauka i dr. Osim toga, 2013. godine između nadležnih institucija za zapošljavanje Bosne i Hercegovine i Njemačke potpisan je Dogovor o posredovanju radnika iz BiH i SR Njemačkoj na određeno vrijeme i Operativni protokol za sprovođenje Dogovora o posredovanju pri zapošljavanju radnika iz BiH u SR Njemačkoj na određeno vrijeme, tako da je izvjesno da će iseljavanje iz BiH u ovu zemlju biti intenzivno nastavljeno i u narednom periodu.

Status građana bh. porijekla u SR Njemačkoj u potpunosti je riješen kroz državljanski odnos, dozvolu trajnog ili ograničenog boravka (radne dozvole) ili neki drugi legalan način. Većina od oko 78 %  državljana BiH u Njemačkoj boravi na osnovu stalne boravišne dozvole.

U Njemačkoj je registrovano mnoštvo organizacija, udruženja i klubova koje okupljaju bh. iseljenike, a uglavnom se bave njegovanjem tradicije i kulture naroda BiH i sportskim aktivnostima, značajan broj bh. iseljenika se okuplja i oko vjerskih i crkvenih zajednica zavisno od nacionalne i vjerske pripadnosti. 
Ono što je specifično za organiziranje bh. dijaspore u Njemačkoj, kao i drugim državama, je da su klubovi i udruženja iseljenika iz Bosne i Hercegovine, u najvećem broju slučajeva, nacionalno organizirani. Postoji i određen broj udruženja koja su registrirana kao multietnička, međutim, prema strukturi članstva, ova udruženja su uglavnom udruženja sa bošnjačkom većinom u koja su, u znatno manjem broju, uključeni predstavnici drugih konstitutivnih bh. naroda i ostalih. 
Osim toga, specifičnost u organiziranju bh. iseljenika odnosi se i na činjenicu da je značajan broj iseljenika Srba i Hrvata iz Bosne i Hercegovine uključen u rad organizacija susjednih država Republike Srbije i Republike Hrvatske.

Njemačka je država sa kojom BiH ima zaključen Sporazum o saradnji u oblasti kulture, obrazovanja i nauke kojim su, između ostalog, uređeni osnovni principi organiziranja dopunske nastave na maternjem jeziku. Do sada organizaciju dopunskih škola u SR Njemačkoj koordinira Savez dopunskih škola Bosne i Hercegovine u SR Njemačkoj, nadležne institucije BiH su utvrdile program i štampale udžbenike, ali neophodno je regulisati niz pitanja koja su preduslov za normalno funkcionisanje dopunskog obrazovanja djece građana BiH u dijaspori. 

Bilateralni sporazumi zaključeni između BiH i SR Njemačke a značajni su za bh. iseljenike:
- Sporazum između Vlade BiH i SR Njemačke o vraćanju i prihvatu osoba (readmisija);
- Ugovor između BiH i SR Njemačke o podsticanju i zaštiti investicija;
- Sporazum između Vlade BiH i Vlade SR Njemačke o finansijskoj pomoći radi osnivanjapreduzeća od strane stručne radne snage koja se vraća u BiH;
- Sporazum o saradnji u oblasti kulture, obrazovanja i nauke između Bosne i Hercegovine i SR Njemačke s Prilogom kojim su utvrđeni osnovni principi organizovanja škola na maternjem jeziku;
- Uredba o ratifikaciji Sporazuma između Vlade Bosne i Hercegovine i Vlade Savezne Republike Njemačke o zapošljavanju radnika bosanskohercegovačkih preduzeća sa sjedištem u Republici BiH;
- Dogovor o posredovanju radnika iz BiH i SR Njemačkoj na određeno vrijeme;
- Operativni protokol za sprovođenje Dogovora o posredovanju pri zapošljavanju radnika iz BiH u SR Njemačkoj na određeno vrijeme.

Bilateralni sporazumi preuzeti sukcesijom:
- Sporazum o socijalnom osiguranju sa Završnim protokolom između SFRJ i SR Njemačke – primjenjuje se kod regulisanja pitanja penzionog osiguranja između SR Njemačke i BiH;
- Ugovor između SFRJ i SR Njemačke o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja u odnosu na poreze na dohodak i imovinu.

Također, između BiH i Njemačke postoje sporazumi između Agencija za zapošljavanje koji omogućavaju studentima iz Bosne i Hercegovine zapošljavanje u SR Njemačkoj za vrijeme ljetnog raspusta. Tako je studentima iz Bosne i Hercegovine omogućeno obavljanje ferijalne prakse kod njemačkih poslodavaca. Kroz Program ferijalnog rada u SR Njemačkoj tokom ljetnog raspusta prijaviluje se značajan broj kandidata iz Bosne i Hercegovine, koji ispunjavaju uslov o znanju njemačkog jezika.

" src="/CuteSoft_Client/CuteEditor/Images/anchor.gif">" src="/CuteSoft_Client/CuteEditor/Images/anchor.gif">
SJEDINJENE AMERIČKE DRŽAVE

Prema procjeni Ambasade BiH u SAD, u Sjedinjenim Američkim Državama živi između 250.000 i 300.000 bh. iseljenika, a između 50 i 55% njih steklo je američko državljanstvo. Ovaj broj uključuje osobe rođene u Bosni i Hercegovini i njihove potomke koji su rođeni u SAD, te ih američka statistika „prepoznaje“ samo kao svoje državljane.  

Prema podacima Ureda za popis stanovništva SAD iz 2013. godine, u SAD živi 122.529 osoba rođenih u BiH, od čega najmanje 78.982 osoba sa dvojnim državljanstvom BiH i SAD. Ovaj broj se odnosi samo na prvu generaciju iseljenika, odnosno samo na osobe koje su rođene u Bosni i Hercegovini. 

Od ukupno 122.529 bh. imigranata u SAD koji su rođeni u BiH, njih 26,9% ušli su u SAD 2000. godine ili kasnije; 69,5% između 1990. i 1999. godine, a 3,6% prije 1990. godine. U toku 2010. godine samo 227 izbjeglica i tražitelja azila porijeklom iz BiH dobili su dozvolu stalnog boravka u SAD. Broj osoba porijeklom iz BiH, koje su dobile dozvole stalnog boravka u SAD bio je 37.251 u periodu od 1991. do 2000. godine, te 82.258 između 2001. i 2008. godine, kada su ispunili uslove (najmanje pet godina stalnog boravka u SAD) za sticanje tog statusa. Broj osoba iz BiH kojima SAD odobrava stalni boravak konstantno opada, a glavni razlog je što su 2000. godine zatvoreni svi programi u SAD za izbjeglice iz BiH.

Dakle, jasno je da je najveći broj osoba rođenih u BiH u SAD uselio u toku ili neposredno nakon rata u BiH, ali je njihov status odobravanja boravka, odnosno dodjele američkog državljanstva konačno rješavan u američkim institucijama u periodu od 2001. do 2010. godine.

S obzirom na brojnost, obrazovni profil i prosječnu starost bh. iseljenika u SAD, može se zaključiti da se radi o brojnoj i relativno mladoj dijaspori sa velikim potencijalom da doprinese razvoju zemlje prijema, kao i svoje matične, odnosno zemlje porijekla. Ambasada BiH u Vašingtonu procjenjuje da je bh. dijaspora u SAD, u smislu značajnog demografskog, ekonomskog i intelektualnog potencijala, relativno mlada. Nakon dolaska i rješavanja osnovnih egzistencijalnih pitanja u prvih deset do petnaest godina boravka u SAD, napravljeni su značajni pomaci u smislu boljeg organiziranja, međusobne saradnje, te saradnje sa američkim lokalnim, državnim i federalnim vlastima, kao i saradnje sa BiH.

Bosanskohercegovački iseljenici u SAD spadaju među najbolje obrazovane bh. iseljenike u svijetu, jer 41,5% populacije bh. porijekla ima završen koledž, dodiplomski, postdiplomski ili neki specijalistički studij, dok procenat upisanosti bh. iseljenika u SAD na koledž ili univerzitet iznosi 76%. 

Prve oblike organiziranja bh. iseljenika u SAD potakle su Pravoslavna i Katolička crkva, te Islamska vjerska zajednica. Brojni vjerski objekti i centri postali su višenamjenske društvene institucije koje uključuju škole, biblioteke, folklorna i sportska društva. Osim vjerskih, širom SAD postoji niz bosanskohercegovačkih, bošnjačkih, srpskih i hrvatskih klubova, kulturnih, folklornih i sportskih udruženja i klubova studentskih i humanitarnih organizacija koje okupljaju osobe porijeklom iz Bosne i Hercegovine. 

Kao i u drugim državama, i u SAD bh. iseljenici su većinom organizirani na etničkoj osnovi. Hrvati i Srbi uključeni su u organizacije Hrvatske i Srbije, dok Bošnjaci imaju svoje samostalne organizacije. Interesantno je da dosta organizacija u SAD radi na lobiranju za nacionalne interese i politike SAD na Balkanu. 

U posljednjih nekoliko godina raste i broj strukovnih, akademskih, kulturnih organizacija sa bh. predzakom. Jedna od najznačajnijih bh. akademskih organizacija u iseljeništvu (BHAAAS: Bosanskohercegovačko-američka akademija umjetnosti i nauka), sa oko 200 članova akademske i stručne dijaspore  koja niz godina provodi aktivnosti na umrežavanju stručnjaka iz dijaspore sa stručnjacima u BiH, prijenosu znanja i razvoju različitih oblika saradnje sa kolegama i institucijama u BiH.

Dopunska nastava na jezicima naroda BiH u SAD je organizirana, uglavnom, u okviru vjerskih zajednica, a dijelom i u okviru bh. udruženja. Održavanje ove nastave finansiraju roditelji, odnosno udruženja.

Bilateralni sporazumi zaključeni između BiH i SAD:
- Sporazum između Vijeća ministara Bosne i Hercegovine i Vlade SAD o zaštiti i očuvanju određenog kulturnog vlasništva;
- Sporazum između Vlade SAD i Vlade BiH o ekonomskoj, tehničkoj i srodnoj pomoći za Bosnu i Hercegovinu;
- Osmi amandman na Ugovor o donaciji između BiH i SAD za program za finansiranje rekonstrukcije, potom nazvan Program poslovnog razvoja.

Bilateralni sporazumi preuzeti sukcesijom:
- Sporazum između Saveznog izvršnog vijeća i Vlade SAD o naučnoj i tehnološkoj saradnji;
- Sporazum između Vlade Jugoslavije i Vlade SAD o osnivanju informativnog centra SAD u Sarajevu, saglasno uslovima Memoranduma o saglasnosti.


SLOVENIJA

Teško je utvrditi tačan broj bh. iseljenika u Sloveniji, jer je veliki broj bh. imigranata došao u Sloveniju u periodu od 1961. do 1985. godine. Radi se o oko 40.000 osoba koje već generacijama žive u Sloveniji i čija djeca, državljani Slovenije, predstavljaju drugu i treću generaciju bh. imigranata. 

Procjene su da u Sloveniji živi oko 150.000 bh. iseljenika, uključujući rođene u Sloveniji i njihove potomke, odnosno drugu i treću generaciju bh. iseljenika, a Statistički ured Republike Slovenije registrirao je 97.142 osobe rođene u BiH, što ne obuhvata njihove potomke rođene u Sloveniji od ovog broja  64.069 ima i slovenačko državljanstvo. Iako Zakon o državljanstvu Republike Slovenije, kod sticanja slovenačkog državljanstva, predviđa odricanje od prethodnog državljanstva, postoje brojni slučajevi kada odricanje nije obavezno.

Status migranata bosanskohercegovačkog porijekla u Republici Sloveniji riješen je kroz sticanje državljanstva, dozvolu trajnog ili ograničenog boravka (radne dozvole) ili na neki drugi legalan način.

U prethodnih nekoliko godina povećan je trend radne migracije iz BiH u Republiku Sloveniju. Ukupan broj državljana BiH u Sloveniji, koji posjeduju jednu od boravišnih dozvola je 43.733, od toga stalni boravak ima 19.948, a privremeni 23.785 osoba, s tim da je najveći broj izdatih privremenih dozvola za boravak na osnovu zaposlenja.

U Ustavu Republike Slovenije utvrđena su posebna prava za pripadnike nacionalnih manjina. Narodi s područja Bosne i Hercegovine i prostora bivše Jugoslavije nisu priznati kao nacionalne manjine u Sloveniji. Na taj način su im uskraćena kolektivna prava koja imaju priznate manjine u Sloveniji, kao što su učenje maternjeg jezika i dopunska nastava na maternjem jeziku, osnivanje nacionalnih biblioteka, radio i televizijskih emisija na maternjem jeziku i slično.
Kada je u pitanju kultura, Slovenija pomaže određene aktivnosti imigrantskih organizacija i pojedinaca. Zakon o promoviranju javnog interesa u kulturi utvrđuje obavezu države da finansijski podržava projekte, posebno one namijenjene integraciji manjinskih zajednica i imigranata. Ovaj zakon se direktno odnosi na mogućnosti imigranata da participiraju u društvu, iako postoji i uslov da planirani program ili projekat u oblasti kulture trebaju zadovoljavati lokalne potrebe.

Bosanskohercegovački iseljenici okupljaju se u brojnim bh. i udruženjima susjednih država u Sloveniji, uključujući vjerska, kulturna, obrazovna, sportska i druga. Postoji i udruženje BiH i Slovenije „Ljiljan“ u koje je, osim bh. iseljenika, uključen i određen broj Slovenaca. Aktivnosti ovih organizacija su u oblasti kulture, učenja matrernjeg jezika i informiranja bh. iseljenika u Sloveniji. Udruženja Republike Srbije i Republike Hrvatske u Sloveniji, osim iseljenika Srba i Hrvata iz Srbije i Hrvatske, okupljaju i iseljenike Srbe i Hrvate porijeklom iz Bosne i Hercegovine.

Bošnjački kulturni savez Slovenije (BKSS)* je krovna organizacija u koju su učlanjena bošnjačka kulturna društva registrirana u Sloveniji. U ovu organizaciju je učlanjeno šest društava: Društvo bosanskohercegovačkog i slovenskog prijateljstva „Ljiljan“, Kulturno-sportsko društvo Bošnjaka „Biser“ Jesenice, Kulturno-umjetničko društvo „Sandžak“ Ljubljana, Zavičajno društvo Plava i Gusinja „Izvor“ Kranj, Kulturno-umjetničko društvo „Sevdah“ Ljubljana i Bošnjačko omladinsko kulturno društvo Velenje.

Djelovanje Hrvata u Sloveniji organizirano je kroz rad dvanaest hrvatskih društava i krovnog Saveza hrvatskih društava, te više katoličkih misija (Ljubljana, Maribor, Novo Mesto, Portorož). Većina hrvatskih društava u Sloveniji izdaje glasila na hrvatskom jeziku.

U Sloveniji djeluje 14 srpskih društava - Savez srpskih društava Slovenije, kao krovna organizacija, ima status društva koje djeluje u javnom interesu na području kulture u Republici Sloveniji. Vodi aktivnosti na očuvanju nacionalnog identiteta Srba u Sloveniji i koordinira rad i pomoć srpskim društvima. Članovi saveza su srpska društva, kao i pojedinci (simpatizeri), a aktivnosti su usmjerene na ostvarivanje uslova za očuvanje kulturno-vjerskog
identiteta Srba u Sloveniji.

Bilateralni sporazumi zaključeni između BiH i Slovenije značajni za bh. iseljeništo:
- Sporazum o naučnoj i tehnološkoj saradnji između BiH i R. Slovenije - Prema ovom Sporazumu uspostavljen je i zajednički odbor za naučnu i tehnološku saradnju Vijeća ministara Bosne i Hercegovine i Vlade Republike Slovenije;
- Sporazum o socijalnom osiguranju između BiH i R. Slovenije;
- Administrativni dogovor o provođenju Sporazuma o socijalnom osiguranju između BiH i R. Slovenije;
- Sporazum o saradnji u oblasti kulture, obrazovanja i nauke između BiH i R. Slovenije;
- Sporazum između Bosne i Hercegovine i Republike Slovenije o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i sprječavanju utaje poreza;
- Ugovor između BiH i Republike Slovenije o izručenju – readmisija;
- Sporazum o zapošljavanju državljana BiH u R. Sloveniji i Protokol o sprovođenju Sporazuma o zapošljavanju državljana BiH u R. Sloveniji između Vijeća ministara BiH i Vlade Republike Slovenije;
- Protokol između Vijeća ministara BiH i Vlade Republike Slovenije o saradnji u oblasti obrazovanja;
- Sporazum o razvojnoj saradnji između Vijeća ministara BiH i Vlade R. Slovenije.

Bilateralni sporazumi preuzeti sukcesijom:
- Sporazumom o pitanju sukcesije bivše SFRJ – „Međunarodni ugovori“, potpisale su sve ranije republike SFRJ (danas suverene države) u Beču 2001. godine – koji se odnosi na pitanja nasljedstva SFRJ svrstana i regulirana kroz ukupno sedam aneksa sporazuma: Aneks „A“ o pokretnoj i nepokretnoj državnoj imovini; Aneks „B“ o diplomatskoj i konzularnoj imovini, Aneks „C“ o finansijskim potraživanjimia i dugovanjima, Aneks „D“ o arhivskoj građi, Aneks „E“ o penzijama, Aneks „F“ o ostalim pravima, koristima i dugovanjima, te Aneks „G“ o privatnoj svojini i stečenim pravima.


SRBIJA

U Srbiji, kao i drugim državama koje su nastale raspadom bivše SFRJ teško je utvrditi broj iseljenika koji vode porjeklo iz Bosne i Hercegovine. Prema podacima posljednjeg popisa stanovništva u Republici Srbiji navedeno je da oko 300.000 osoba vodi porijeklo iz Bosne i Hercegovine. 

Republički zavod za statistiku Srbije objavio je da je u ovu zemlju od 1980. godine (i ranije) do 2011. godine doselilo ukupno 298.835 osoba iz Bosne i Hercegovine. 

Srbija je prva država sa kojom je BiH zaključila Sporazum o dvojnom državljanstvu, tako da je status bh. iseljenika u toj zemlji najvećim djelom riješen kroz sticanje državljanstva. Osim državljanstva Srbije, određen broj osoba porijeklom iz BiH ima izbjeglički status i boravišne dozvole na osnovu rada, studiranja i drugo.

Najveći broj studenata koji studiraju izvan BiH nalazi se na univerzitetima u Srbiji. Oni se školuju u Republici Srbiji pod istim uslovima kao i studenti iz Republike Srbije, uključujući i pravo na budžetsko finansiranje. Ovo pravo i niz drugih omogućeno je u okviru Sporazuma o specijalnim i paralelnim vezama zaključenog između Republike Srbije i Republike Srpske.

Imigranti u Republici Srbiji iz zemalja regiona, uključujući BiH, organizirani su, uglavnom, na nacionalnoj osnovi. Radi ostvarivanja prava na kulturnu autonomiju, pripadnici nacionalnih manjina u Srbiji biraju svoje samouprave - nacionalne savjete. U skladu s tim nacionalne savjete su izabrali: Bošnjaci, Bugari, Bunjevci, Vlasi, Grci, Egipćani, Makedonci, Mađari, Nijemci, Hrvati, Rumuni, Rusini, Romi, Slovaci i Ukrajinci.

U Srbiji je registrovana Koalicija udruženja izbjeglica u Republici Srbiji - krovna organizacija koja objedinjuje djelovanje 52 izbjeglička udruženja i zavičajna kluba. Koaliciju su osnovali Srbi koji su izbjegli, prognani ili vode porijeklo iz Hrvatske i BiH.

Srbi rodom ili porijeklom iz Bosne i Hercegovine, a koji žive i rade u Srbiji osnovali su udruženje Srba iz Bosne i Hercegovine u Srbiji sa sjedištem u Beogradu. Osnovni ciljevi i zadaci udruženja su: briga o njegovanju kulture, običaja i tradicije srpskog naroda Bosne i Hercegovine i očuvanju identiteta srpskog naroda na prostoru bivše SFRJ i u dijaspori. Оd 2010. godine Udruženju se priključila i grupa studenata porijeklom iz BiH koji studiraju na Univerzitetu u Beogradu.

Udruge Hrvata na području Srbije uglavnom su registrirane u Vojvodini, a postoje i udruge Hrvata u Zemunu i Beogradu. Djelatnosti udruga Hrvata uglavnom se odnose na područja kulture, obrazovanja i informiranja. Hrvatsko nacionalno vijeće u Republici Srbiji je najviše zastupničko tijelo Hrvata u ovoj zemlji, izabrano radi ostvarivanja prava na manjinsku samoupravu. Osnovano je na temelju Zakona o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina iz 2002. godine. Predstavlja hrvatsku nacionalnu manjinu u području službene upotrebe jezika, obrazovanja, informiranja i kulture, učestvuje u procesu odlučivanja ili odlučuje o pitanjima iz tih područja i osniva ustanove iz ovih područja.

Bošnjačko nacionalno vijeće (BNV) je organizacija Bošnjaka u Srbiji sa sjedištem u Novom Pazaru. Bošnjačko nacionalno vijeće je najviše predstavničko tijelo Bošnjaka u Republici Srbiji. Statutom ove organizacije, Bošnjačko nacionalno vijeće određeno je kao najviše zastupničko tijelo bošnjačke nacionalne zajednice u Srbiji u područjima službene upotrebe jezika i pisma, obrazovanja, kulture i informiranja na bosanskom jeziku.

Bilateralni sporazumi zaključeni između BiH i Srbije:
- Sporazum između Bosne i Hercegovine i SR Jugoslavije o socijalnom osiguranju;
- Ugovor o dvojnom državljanstvu između Bosne i Hercegovine i Savezne Republike Jugoslavije;
- Sporazum između Vijeća ministara Bosne i Hercegovine i Savjeta ministara Srbije i Crne Gore o povratku izbjeglica iz Bosne i Hercegovine i Srbije i Crne Gore;
- Sporazum o naučno-tehničkoj saradnji između Vijeća ministara BiH i Savjeta ministara Srbije i Crne Gore;
- Ugovor između BiH i Srbije i Crne Gore o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja u odnosu na poreze na dohodak i na imovinu;
- Sporazum između Vijeća ministara Bosne i Hercegovine i Vlade Republike Srbije u oblasti obrazovanja, kulture i sporta;
- Sporazum između Vijeća ministara BiH i Vlade Republike Srbije o privremenom zapošljavanju državljana Bosne i Hercegovine u Republici Srbiji i državljana Republike Srbije u Bosni i Hercegovini;
- Sporazum između Bosne i Hercegovine i Republike Srbije o uzajamnom zastupanju u pružanju konzularne zaštite i usluga u trećim zemljama;
- Memorandum o saradnji u području sporta i omladinske politike između Ministarstva civilnih poslova Bosne i Hercegovine i Ministarstva omladine i sporta Republike Srbije;
- Sporazum o uspostavljanju specijalnih paralelnih veza između Republike Srbije i Republike Srpske i Zakon o potvrđivanju Sporazuma o uspostavljanju specijalnih paralelnih odnosa između Republike Srbije i Republike Srpske.

Bilateralni sporazumi preuzeti sukcesijom:
- Sporazumom o pitanju sukcesije bivše SFRJ – „Međunarodni ugovori“, potpisale su sve ranije republike SFRJ (danas suverene države) u Beču 2001. godine – koji se odnosi na pitanja nasljedstva SFRJ svrstana i regulirana kroz ukupno sedam aneksa sporazuma: Aneks „A“ o pokretnoj i nepokretnoj državnoj imovini; Aneks „B“ o diplomatskoj i konzularnoj imovini, Aneks „C“ o finansijskim potraživanjimia i dugovanjima, Aneks „D“ o arhivskoj građi, Aneks „E“ o penzijama, Aneks „F“ o ostalim pravima, koristima i dugovanjima, te Aneks „G“ o privatnoj svojini i stečenim pravima.


ŠVEDSKA

U Kraljevini Švedskoj živi oko 80.000 osoba porijeklom iz Bosne i Hercegovine, uključujući potomke bh. iseljenika rođene u Švedskoj, odnosno drugu i treću generaciju bh. migranata,  koji prema brojnosti spadaju u treću imigrantsku grupu u toj zemlji. 
Većina ih je stekla švedsko državljanstvo oko 50.000 jer je Švedska jedna od zemalja sa kojom je BiH potpisala bilateralni Sporazum o dvojnom državljanstvu. 

Status bh. iseljenika u Švedskoj riješen je, najvećim djelom, kroz sticanje državljanstva te zemlje. Bosanskohercegovački iseljenici u Švedskoj spadaju među najbolje organizirano iseljeništvo iz BiH u svijetu. Također, bh. iseljenike svrstavaju među najbolje integrirane strance, a značajan broj ih je aktivno uključen u društvenopolitički život Kraljevine Švedske. 

Također, bh. iseljenici u Švedskoj sve više učestvuju i na izborima kao glasači, ali i kao kandidati švedskih političkih stranaka. Na izbornim listama u Švedskoj veliki broj kandidata je bh. porijekla, tako da su mnogi birani u lokalne parlamente i Parlament Švedske, a jedna ministrica u aktuenoj Vladi Švedske je bosanskohercegovačkog porjekla.

Većina bh. iseljenika u Švedskoj ima stalni posao, a nezaposleni primaju socijalnu pomoć i imaju niz mogućnosti pri izboru besplatnih oblika edukacije, uključujući nastavak školovanja, učenje jezika i druge vidove osposobljavanja za uspješnu integraciju u švedsko društvo.

Svake godine povećava se broj studenata porijeklom iz BiH na švedskim univerzitetima, koji veoma uspješno studiraju ili su već angažirani kao naučni saradnici na univerzitetima, institutima i u drugim švedskim državnim institucijama. Značajan broj bh. iseljenika već je afirmiran u švedskim kompanijama ili vlastitom biznisu. 

Bosanskohercegovačka dijaspora u Švedskoj spada među najbolje organiziranu bh. dijasporu u svijetu. U Švedskoj postoji mnoštvo organizacija sa različitim poljem djelovanja i oblikom organiziranja, uključujući krovne organizacije, saveze mladih, žena, nastavnika itd. Aktivnosti ovih organizacija usmjerene su na njegovanje kulture i tradicije bh. naroda, očuvanje maternjeg jezika i jačanje veza sa BiH.

Saveza bh. udruženja u Švedskoj organizuje saveznu smotru kulture i školstva bh. organizacija, u organizaciji manifestacije učestvuje Bosanskohercegovačko-švedski savez žena i Bh. savez omladine.  

APU mrežu u Švedskoj osnovali su akademici, poduzetnici i umjetnici s ciljem stvaranja uspješne strukovne grupacije. Ova organizacija aktivno radi na uvezivanju sa ostalim profesionalcima porijeklom iz BiH, kako bi stvorili platformu za razvoj poslovnih ideja, razmjenjivali informacije i lobirali za pomoć i podršku BiH. U Švedskoj je 2009. godine osnovana i Stranka dijaspore (SDBiH), čije je sjedište u Sarajevu i Geteborgu.

Dio iseljenih Srba i Hrvata porijeklom iz BiH uključen je u organizacije dijaspore Republike Srbije i Republike Hrvatske. Dakle, u Švedskoj postoje bosanskohercegovački orjentirana udruženja koja su oslonjena na bh. diplomatsko-konzularna predstavništva i institucije u BiH, ali i udruženja Srbije i Hrvatske u koja je uključen dio iseljenih Srba i Hrvata iz BiH.

Učenje maternjeg jezika omogućeno je u okviru redovnih škola, organizacija iseljenika i vjerskih zajednica.

Bilateralni sporazumi zaključeni između BiH i Kraljevine Švedske značajni za bh. iseljeništvo:
- Sporazum o unaprjeđenju i zaštiti investicija između BiH i Švedske; 
- Sporazum o dvojnom državljanstvu između Bosne i Hercegovine i Kraljevine Švedske;
- Sporazum između Vijeća ministara BiH i Vlade Kraljevine Švedske o pojednostavljenoj proceduri readmisije za osobe koje nemaju dozvolu ulaska ili boravka;
- Sporazum o razvojnoj saradnji između Vijeća ministara BiH i Vlade Kraljevine Švedske.

Bilateralni sporazumi preuzeti sukcesijom:
- Sporazum između Jugoslavije i Švedske o zapošljavanju jugoslovenskih radnika u Švedskoj;
- Konvencija o socijalnom osiguranju između SFRJ i Švedske;
- Konvencija između SFRJ i Kraljevine Švedske o socijalnom osiguranju, sa Protokolom uz Konvenciju i Sporazumom o primjeni Konvencije o socijalnom osiguranju;
- Sporazum između Vlade SFRJ i Vlade Švedske o uzajamnoj zaštiti investicija;
- Sporazum između SFRJ i Kraljevine Švedske o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja u odnosu na poreze na dohodak i imovinu.


ŠVICARSKA

U Švicarskoj živi oko 60.000 bh. iseljenika, od kojih je 25.900 steklo državljanstvo Švicarske. S obzirom na to da Švicarska dozvoljava dvojno i višestruko državljanstvo, državljani Bosne i Hercegovine se kod sticanja švicarskog ne odriču bh. državljanstva. Švicarska je prva država sa kojom je Bosna i Hercegovina zaključila Sporazum o migracijskom partnerstvu i jedina država koja je uključila oblast migracije i razvoja u razvojnu pomoć Bosni i Hercegovini.

Prema podacima Saveznog ureda za statistiku Švicarske, u ovoj zemlji živi ukupno 34.240 bh. državljana sa trajnom i 245 sa privremenom boravišnom dozvolom, kao i 25.900 osoba bh. porijekla koje su od 1993. do 2010. godine stekle švicarsko državljanstvo, što ukupno iznosi oko 60.000 osoba bh. porijekla.

Status osoba bosanskohercegovačkog porijekla u Švicarskoj u potpunosti je riješen kroz sticanje državljanstva, te dozvole trajnog ili ograničenog boravka (radne dozvole). U Švicarskoj je 2010. godine bilo 2.448 bh. državljana sa statusom priznatih izbjeglica, a između 1997. i 2006. godine taj broj je bio najveći (oko 5.500 bh. državljana). 1999. godine u Švicarskoj su bile priznate 5.952 osobe iz BiH sa izbjegličkim statusom, a sredinom 2013. godine, prema podacima Centralnog ureda za statistiku UNHCR u Švicarskoj registrovano je  2.714 osoba iz BiH sa statusom izbjeglice.

I u Švicarskoj djeluje niz klubova, udruženja i organizacija iseljenika iz BiH. Vjerske i crkvene zajednice okupljaju bh. iseljenike zavisno o vjerskoj i nacionalnoj pripadnosti, a organizacije iseljenika iz Srbije i Hrvatske, također, okupljaju i zainteresirane bh. iseljenike Srbe i Hrvate.

Bilateralni sporazumi zaključeni između BiH i Švicarske:
- Memorandum o razumijevanju između Švicarskog Saveznog Vijeća i Vijeća ministara BiH o migracijskom partnerstvu Švicarske i Bosne i Hercegovine;
- Sporazum o trgovini i ekonomskoj saradnji između Vijeća ministara Bosne i Hercegovine i Švicarskog saveznog vijeća;
- Sporazum između Vijeća ministara BiH i Saveznog vijeća Švajcarske o ponovnom prihvatu državljana BiH i državljana Švajcarske s protokolom o sprovođenju – readmisija;
- Ugovor između Vijeća ministara BiH i Švicarskog saveznog vijeća o tehničkoj, ekonomskoj, finansijskoj i humanitartnoj saradnji;
- Sporazum između BiH i Švicarske o unapređenju i recipročnoj zaštiti investicija.

Bilateralni sporazumi preuzeti sukcesijom najrelevantnija za bh. iseljeništvo:
- Konvencija o socijalnom osiguranju;
- Konvencija o izmjenama i dopunama Konvencije o socijalnom osiguranju.