Medžlis Islamske Zajednice Brčko i drugi protiv Bosne i Hercegovine odnosi na utvrđenu odgovornost četiri nevladine organizacije za klevetu u građanskom postupku zbog pisma u kojem su aplikanti iznijeli činjenične navode o osobi M.S. koja je bila kandidat za poziciju direktora multi-etničke radio-televizijske stanice Brčko Distrikt. Aplikanti su poslali pismo vlastima Brčko Distrikta, međutim, pismo je pod neutvrđenim okolnostima objavljeno u dnevnim novinama. Sud je istakao da su aplikanti u predmetnom slučaju bili obavezni da provjere istinitost navoda protiv M.S. Ovaj zahtjev utemeljen je na Etičkom Kodu i postupanju nevladinih organizacija.
Sud se pozvao na odluku Ustavnog suda BiH koji je utvrdio da su sporni navodi aplikanata “očigledno predstavljali netačne činjenice”, te da aplikanti nisu preduzeli razuman napor da provjere istinitost ovih navoda, već su ih samo prenijeli dalje. Sud nije našao razlog zašto bi odstupio od nalaza Ustavnog suda BiH, te je zaključio da aplikanti u predmetnom slučaju nisu imali dovoljan činjenični osnov za tvrdnje koje su iznijeli protiv M.S. u spornom pismu. Osim toga, Sud je cijenio da visina izrečene odštete koju su aplikanti platili nije bila pretjerana i neporporcionalna. Slijedom navedenog, Veliko Vijeće Suda utvrdilo je da u predmetnom slučaju nije došlo do kršenja prava na slobodu izražavanja aplikanata iz člana 10. Konvencije.