Uvaženi gospodine Praštalo,

poštovane dame i gospodo, 

čast i zadovoljstvo mi je da u ime Vijeća ministara Bosne i Hercegovine i Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice, kažem nekoliko riječi o aktivnostima koje Ministarstvo preduzima kako bi afirmirali saradnju sa iseljeništvom Bosne i Hercegovine i kako bi na taj način ispunili zajednička očekivanja uspostavljanja jakih i dugotrojanih veza sa našim iseljništvom. 

Šta je naše iseljeništvo i šta smo mi kao država učinili za njega?

Moramo imati u vidu da naše iseljeništvo predstavlja značajan društveni i ekonomski resurs koji sa svojim doznakama učestvuje u bruto-društvenom proizvodu BiH između 10 do 15 posto. Pored toga, predstavlja i veliki ljudski i naučni potencijal, koji je dobro integriran u zemljama prijema, a čiji kapaciteti do sada nisu bili dovoljno prepoznati u BIH.

Razumjevajući stvari na takav način Ministarstvo je predložilo, a Vijeće ministara nakon više od dvije decenije konačno usvojilo Politiku o saradnje sa iseljništvom, a koja određuje smjernice djelovanja u uspostavljanju i razvijanju odnosa sistemske saradnje sa iseljeništvom.

Vlasti BiH ovim dokumentom žele priznati potencijal iseljeništva i pomoći u nastojanjima da se resursi van domovine anagažiraju i ostvare u potpunosti. Istovremeno, očekuje se i od našeg iseljeništva proaktivan pristup, inicijative i prijedlozi za povezivanje na konkretnim projektima i programima, te uključivanje relevantnih institucija iz BiH u njihovu pripremu i realizaciju.

Kako tema današnjeg foruma zapravo implicira investicije odnosno ulaganja općenito moram da kažem da se znatan dio današnjih poslovnih rezultata IT sektora odnosi upravo na investiranje iseljeništva u ovu oblast. Također upravo za segment izvoza iz BiH različitih roba i usluga zaslužni su pojedinci koji pripadaju ili su pripadali iseljeništvu. 

Zajedno sa našim partnerima u projektu „Dijaspora za razvoj“, Švicarskom Ambasadom, UNDP i IOM Ministarstvo je osmislilo niz aktivnosti koje imaju za cilj da se institucionalizara saradnja sa iseljeništvom, ali i da se konkretnim sredstvima (grant sredstvima) podrže projekti predstavnika iseljeništva u lokalnim zajednicama koji imaju za cilj otvaranje novih radnih mjesta.Također, moram pomenuti i projekat USAID-a „Diaspora invest“ kojim je investiranje dijaspore intenzivirano zadnjih nekoliko godina. Brojni su primjeri uspješnih firmi koje su nastale na temelju ovakvih projekata koje ne samo da pronalaze svoju održivost nego direktno utiču na povećanje broja zasposlenih i rast ukupnog bruto društvenog dohotka.  

Ipak, želim istaći da naša iskustva u radu sa iseljeništvom pokazuju da prepreke na koje nailazi iseljeništvo prilikom investiranja  nisu vezane za njihov povratnički status niti status iseljenika, već da su u pitanju opšte barijere s kojima se suočavaju svi u zemlji, što je jasan pokazatelj da ne postoji diskriminirajući odnos prema investitorima iz iseljeništva.

Prepreke koje navode iseljenici prilikom njihovog investiranja u BiH su duge procedure registracije, nedostatak sufinansiranja za projekte koji se predlažu,  nedostatak informacija, ali i nedostatak stručne radne snage. Naročito se ovo odnosi na prepreke na lokalnom nivou - nedostatak kapaciteta u opštinama za institucionalizaciju odnosa sa iseljeništvom, nedostatak podataka i komunikacije.

Upravo razumjevši ovakvo činjenično stanje Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice je naročitu pažnju posvetilo radu sa jedinicima lokalne samouprave obzirom da naše iseljeništvo je najviše zainteresovano da ulaže u mjesta svog boravka.

Dakle, paralelno sa aktivnostima koje provodimo van granica naše zemlje radimo i na aktivnostima u našoj zemlji, prvenstveno, kako sam i rekla sa institucijama za koje je naše iseljeništvo iskazalo značajan interes, a to su jedinice lokalne samouprave. 

Radi se zapravo o provođenju onoga što je određeno dokumentom Politike o saradnji sa iseljeništvom, odnosno o svojevrsnim aktivnostima koje se tiču jačanja kapaciteta jedinica lokalne samouprave. Naime, Ministarstvo je potpisalo memorandume o saradnji sa predstavnicima 30 jedinica lokalne samouprave na osnovu kojih zajedničkim djelovanjem izražavamo spremnost da se našem iseljeništvu stavimo na raspolaganje, ali i da projekte i liste investicijskih projekata od značaja za Bosnu i Hercegovinu  ponudimo našem iseljeništvu kako bi podstakli ulaganje.  

Ministarstrvo je vrlo ozbiljno shvatilo svoju ulogu u kontekstu iskustva u radu sa iseljeništvom te nam potpisani memorandumi daju osnov da radimo na obukama predstavnika jednica lokalne samouprave kako bi se prije svega podigla svijest o značaju i kapacitetima iseljeništva te kako bi se na takav način mogla posvetiti naročita pažnja projektima koje za cilj imaju veći angažman iseljeništva, a što sve ukupno doprinosi jačanju veza BiH sa njenim iseljeništvom. 

Ovo jačanje veza naročito je izraženo također kroz projekat „prenosa znanja iz iseljeništva“ koji realizujemo od 2018. do 2020.godine. Do sada smo u BiH smo u 2018.godini angažovali 13 stručnjaka iz raziličitih oblasti, a do kraja 2020.godine planiramo ukupno da angažujemo 50 stručnjaka u institucijama koje izraze interes. Na prenos znanja smo naročito ponosni obzirom da je ljudski kapital koje BiH ima u svom iseljeništvu nemjerljiv, možda i mnogo veći od iznosa sredstava koje se svake godine pristižu u BiH iz iseljeništva. 

Prema tome saradnja Bosne i Hercegovine i iseljeništva treba i može biti realizirana samo ukoliko bude obostrana, odnosno ako se u njoj prepozna obostrani interes. 

Zapravo samo zajedničkim djelovanjem možemo doći do rezultata i ostvariti prvenstveni interes Bosne i Hercegovine da ogromne ljudske, socijalne i druge resurse našeg iseljništva usmjeri ka održivom razvoju našeg društva i države. 

Iz tog razloga ovaj današnji događaj u organizaciji Evropkog pokreta u Bosni i Hercegovini razumijem kao način kojim svi zajedno doprinosimo stvaranju ambijenta kojim ćemo vezivati resurse naše dijaspore za Bosnu i Hercegovinu.