Saopćenja

Govor ministrice Semihe Borovac na Upravnom komitetu Dekade Roma

10.9.2015


Uvaženi predstavnici zemalja članica Dekade, međunarodnih organizacija, predstavnici Roma, dragi gosti

Dame i gospodo,

Dozvolite, prije svega, da vas kao domaćin zemlje koja predsjedava Dekadom Roma, pozdravim i zaželim dobrodošlicu u Sarajevo. 

Moje ime je Semiha Borovac i ja sam Nacionalni koordinator za Rome u Bosni i Hercegovini i ministrica za ljudska prava i izbjeglice BIH. Želim vam ugodan boravak u našem gradu i Bosni i Hercegovini.

Kao narod bez matične države, Romi su vijekovima tražili svoje mjesto pod suncem. Za veliki broj romskih porodica koji ovu zemlju osjećaju svojom, Bosna i Hercegovina već stoljećima pruža utočište. 

Isto tako, ne mogu a da ne istaknem da su brojni romski mladići branili Sarajevo i Bosnu I Hercegovinu tokom agresije na našu zemlju i dali svoje živote da bismo mi, svi zajedno, danas u njoj živjeli i radili. 
Dragi gosti,

BiH je multikulturalna država posvećena i opredijeljena da poboljša uslove života svih svojih građana, što jednako podrazumijeva sve nacionalne manjine, a posebno Rome.

U Bosni i Hercegovini živi 16.771 Rom ili 4.308 romskih porodica koji se u našoj, ali i ostalim evropskim zemljama, suočavaju sa problemima obespravljenosti, diskriminacije i marginalizacije. Kako bi se povećala inkluzija Roma u društvo i poboljšao njihov ekonomski i socijalni položaj, vlade Centralne i Istočne Evrope pokrenule su međunarodni program „Dekada Roma 2005 – 2015“. 

Dekadi Roma  Bosna i Hercegovina je pristupila 2008. godine te su te iste godine doneseni akcioni planovi za rješavanje problema Roma u oblastima zapošljavanja, stambenog zbrinjavanja i zdravstvene zaštite. 

Međutim, važno je reći da je Bosna i Hercegovina čak i prije pristupanja Dekadi 2004. donijela akcioni plan o obrazovnim potrebama Roma, koji je u skladu sa ciljevima postavljenim kroz Dekadu revidiran i to 2010. godine. Te iste godine urađena je evidencija romskih potreba kroz koju je utvrđeno da u našoj zemlji živi 16.771 Rom ili 4.308 domaćinstava.

To je pokazatelj jasnog opredijeljenja Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine, i same naše države, koristeći sve domaće i međunarodne instrumente, da se unaprijede ljudska prava svih građana ove zemlje, pa tako i 17 nacionalnih manjina, a naročito Roma. 

S ciljem adekvatnog rješavanja mapiranih problema Roma, na prijedlog Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine, Vijeće ministara BiH  je usvojio sljedeća dokumenta:

-Strategija Bosne i Hercegovine za rješavanje problema Roma (2005)

-Akcioni plan za rješavanje problema Roma u oblastima zapošljavanja, stambenog zbrinjavanja i zdravstvene zaštite (2008)

-Potpisana Deklaracija o pristupanju BiH projektu Dekade uključenja Roma 2005-2015. godine (2008)

-Revidirani Akcioni plan za rješavanje problema Roma u oblastima zapošljavanja, stambenog zbrinjavanja i zdravstvene zaštite 2013.-2016. (2013)

U tom pravcu, Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice u budžetu za 2009. godinu prvi put je osiguralo 1,5 miliona eura za rješavanje problema Roma u oblasti stanovanja, zapošljavanja, zdravstvene zaštite, te evidentiranje potreba romske populacije u tim segmentima. Isti iznos, Ministarstvo je nastavilo izdvajati i narednih godina.  I za 2016. Godinu također su planirana 2.241.000 KM. 

Šta je to Bosna i Hercegovina postigla od 2008. godine do danas, kada je u pitanju stambeno zbrinjavanje?

Do sada je ukupno uloženo više od  12 miliona eura budžetskih, donatorskih, IPA sredstva, te novca sufinansiranog od strane implementatora projekata i lokalnih vlasti da bi se izgradilo ili popravilo 740 stambenih jedinica u periodu od  2009.-2014. godine. Osim toga, poboljšana je infrastruktura za kuće u kojima živi više od 1.000 romskih porodica.

Istovremeno, putem nevladinih romskih organizacija i lokalne zajednice, radilo se na procesu legalizacije postojećih romskih kuća, što je automatski rezultiralo većim brojem legalnih objekata. 

Plan za naredni period je da se romske porodice uključe i u projekat socijalnog stambenog zbrinjavanja, zajedno sa ostalim socijalno ugroženim kategorijama stanovništva u BiH, što je i preporuka Evropske komisije. 

Kada je u pitanju zapošljavanje Roma ne možemo se pohvaliti velikim brojem Roma sa stalnim ili privremenim zaposlenjem. Na osnovu memoranduma sklopljenih sa zavodima za zapošljavanje u oba entiteta i Brčko distriktu, kroz projekte zapošljavanja prošlo je 475 Roma.
 
Međutim, nakon što istekne period finansiranja poslodavca putem zavoda, a od strane države, poslodavci se ne odlučuju da zadrže Rome na poslu, što govori da provedeni projekti nisu održivi.

Plodom nisu urodili ni projekti samozapošljavanja, pa je stoga u narednom periodu potrebno aktivnije učešće zavoda u provođenju javnih kampanja, a u saradnji sa romskim NVO. To je jedini način da se premosti jaz kada je u pitanju zapošljavanje Roma.  

Ovim putem želim pozvati zavode kao i sve nevladine romske organizacije da se aktivnije uključe u proces ohrabrivanja i poticanja radno sposobnih Roma kako bi i napredak u ovoj oblasti bio bolji.

Da bi integracija Roma u bh. Društvo bila što bolja, potreban je veći napredak i kada je u pitanju zdravstvena zaštita Roma. 

Zajedničkim naporima Ministarstva, zavoda za javno zdravstvo i nevladinih romskih organizacija, organizovane su edukacije posebno žena o važnosti zdravstvene zaštite, reproduktivnog zdravlja i materinstva, a pažnja je bila usmjerena i na imunizaciju djece. 

Kroz ovakav projekat posebno su osnažene nevladine romske organizacije s ciljem da nastave educirati Rome te ih poticati da redovno posjećuju ljekare.
Najveći problem kada je u pitanju zdravstvo jeste neostvarivanje prava na zdravstenu zaštitu, zbog propuštenih rokova za prijavu na evidencije zavoda za zapošljavanje. Ključnu ulogu baš po pitanju ovog problema imaju nevladine romske organizacije koje bi češće trebale informisati Rome o njihovim pravima, ali i obavezama. 

Mnogo više u narednom periodu morat će se raditi i kada je obrazovanje romske djece u pitanju. Dosad je pažnja najviše bila usmjerena na ohrabrivanju roditelja da upišu svoju djecu u škole, a kroz akcione planove lokalna zajednica je obavezana da za djecu socijalno-ugroženih romskih porodica osigura besplatne udžbenike, užinu i prijevoz. 

Nažalost, podaci sa terena govore da mjere iz akcionog plana nisu u potpunosti realizovane. 

Uprkos tome, nisam pesimista. Država Bosna i Hercegovina, kao što sam već i rekla, opredijeljena je da Romi zaista budu ravnopravan dio našeg društva. Da bismo to postigli, potrebna je veća uključenost nevladinog sektora, a pri tome posebno mislim na nevladine romske organizacije, te Odbor za Rome koji je formiran pri Vijeću ministara BiH. 

Poštovane dame i gospodo,

Za kraj svoga obraćanja kratko ću vas podsjetiti da je Bosna i Hercegovina tokom predsjedavanja Dekadom organizovala 27. sjednicu Međunarodnog Upravnog komiteta i tri međunarodne konferencije pod nazivom „Imaju li Romkinje pravo na siguran život?“,  „Inkluzivno obrazovanje bez diskriminacije“ i „Integralni pristup socijalnom uključenju Roma kroz stambeno zbrinjavanje i zapošljavanje“. 

Također smo organizovali i sastanak Komiteta eksperata Vijeća Evrope za romska pitanja (CAHROM), u oktobru 2014. godine. 

Današnjom sjednicom obilježavamo kraj desetogodišnjeg perioda Dekade uključenja Roma. Ali, kako već rekoh, to ne znači prestanak opredijeljenja naše zemlje da nastavi realizaciju svih planova i aktivnosti u cilju poboljšanja uslova života romske populacije i bržeg integrisanja u društvo. Drago mi je što ćemo danas imati priliku da čujemo iskustva i iz drugih zemalja članica Dekade, te da ih eventualno iskoristimo kako bismo ubrzali napredak inkluzije Roma u BiH. 

Hvala.